Kulturno-povijesna baština sutješko-kakanjskog kraja
Sutješko-kakanjski kraj pripada prostoru u kojem se kroz tisućljeća susreću i prepliću različite epohe, kulture i civilizacije. Njegova kulturno-povijesna baština nije samo zbir pojedinačnih spomenika i lokaliteta, nego živi povijesni sloj koji svjedoči o dugom kontinuitetu života na ovom prostoru.
Tragovi ljudske prisutnosti sežu duboko u prapovijest. U antičko doba ovaj je prostor bio dio šireg svijeta rimskih utjecaja, naselja i komunikacija, a tragovi kasnoantičkog kršćanstva svjedoče o ranoj ukorijenjenosti kršćanske civilizacije na području Bosne. Arheološki lokaliteti, ostaci sakralnih građevina i drugi materijalni tragovi predstavljaju važan dio povijesti koju tek treba u potpunosti istražiti, zaštititi i predstaviti.
Posebno mjesto u povijesti sutješko-kakanjskog kraja zauzima srednjovjekovna Bosna. Ovo područje nalazi se u samom središtu prostora koji je bio jedno od najvažnijih političkih i kulturnih središta srednjovjekovne bosanske države. Kraljeva Sutjeska i obližnji Bobovac bili su povezani s bosanskim vladarima i kraljevskim dvorom. U Kraljevoj Sutjesci je u 14. stoljeću postojao vladarski dvor, dok se u neposrednoj blizini nalaze i ostaci kraljevskog kompleksa i dvorske kapele.
U krajoliku su sačuvani brojni tragovi srednjovjekovnog života: stećci, ostaci srednjovjekovnih crkava, sakralni lokaliteti, kraljevski dvorovi i utvrde. Sve to svjedoči o prostoru koji nije bio na rubu povijesnih događaja, nego u samom središtu srednjovjekovne Bosne – prostoru koji se povijesno pamti kao dio Kraljevih Zemalja.
Za Udrugu Kraljeve Zemlje ova baština predstavlja temelj identiteta zajednice. Sutješko-kakanjski kraj baštini složeno i bogato nasljeđe koje je kroz stoljeća oblikovalo njegove ljude i zajednice. U njemu se susreću i prepoznaju izvorna bosanska povijesna baština, katolička i kršćanska tradicija te hrvatski identitet zajednice koja je kroz stoljeća čuvala svoje ime, vjeru, običaje i povezanost sa zemljom.
Posebno mjesto u tom kontinuitetu zauzima Franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci. Njegovi počeci sežu u prvu polovicu 14. stoljeća, a prvi poznati pisani spomen samostana datira iz 1385. godine. Unatoč rušenjima, progonima i požarima kroz različita povijesna razdoblja, franjevačka prisutnost i institucija samostana održali su kontinuitet kroz stoljeća.
Samostan danas predstavlja jednu od najvrjednijih riznica kulturne, povijesne, crkvene i umjetničke baštine Bosne i Hercegovine. U njegovom arhivu čuvaju se matične knjige koje sežu do 1641. godine, među najstarijim sačuvanim matičnim knjigama u Bosni i Hercegovini. One nisu samo povijesni dokumenti, nego i iznimno važno svjedočanstvo o ukorijenjenosti brojnih obitelji na ovom prostoru kroz više stoljeća. U samostanskoj knjižnici i arhivu čuvaju se brojni povijesni dokumenti, rukopisi i kronike, kao i 31 inkunabula – knjige tiskane prije 1500. godine.
Zato kulturno-povijesna baština sutješko-kakanjskog kraja za nas nije samo predmet proučavanja. Ona je živo nasljeđe. Ona se nalazi u kraljevskim dvorovima i srednjovjekovnim crkvama, u stećcima i starim grobljima, u samostanskim arhivima i maticama krštenih, u pričama koje se prenose generacijama i u imenima ljudi koji su stoljećima ostajali povezani s ovim prostorom.
Udruga Kraljeve Zemlje želi doprinijeti tome da se ova baština istražuje, štiti, obnavlja, dokumentira i predstavlja. Posebnu važnost vidimo u povezivanju stručnih institucija, lokalne zajednice i ljudi koji potječu iz ovog kraja, kako bi se vrijednosti sutješko-kakanjske baštine sačuvale i učinile dostupnima budućim generacijama.
Jer zajednica koja poznaje svoje korijene bolje razumije tko je i kamo želi ići.
Kulturno-povijesna baština sutješko-kakanjskog kraja nije samo svjedočanstvo prošlosti. Ona je temelj na kojem gradimo budućnost.